Prvi je u to vreme bio radnik Drvenog kombinata "Tefik Çanga", dok je drugi bio student u Prištinskom univerzitetu Kosova.
U istom danu, godinu dana kasnije i heroj, Afrim Abazi, učenik srednje škole ubijen je na svirep način u lokalima UDB-e od strane inspektora, koji su da bi prikrili monstruozno ubistvo bacili leš od petog sprata ove zloglasne zgrade. Srpsko varvarstvo u to vreme nije moglo da trpi činjenicu da Afrim sa drugovima je organizovao demonstracije u spomen dvojice palih boraca godinu dana ranije.
Ovom prilikom gradonačelnik Uroševca, Muharrem Svarqa, govorio je o važnosti ovih događaja naglasivši da pre 34 godina omladina i stanovništvo željno slobode, pridružili su se ovoj inicijativi za jednu novu realnost, kakao bi albanski narod dobio i razvio svoju slobodu, ekonomiju, obrazovanje, kulturu i društveni život na nezavistan način. Međutim neprestano trumbetiranje službenih vlasti o jednakosti, o takozvanom bratstvu i jedinstvu jednakih naroda, omladina i stanovništvo Uroševca nisu prihvatili i pre 34 godina, javno su započeli jedan drugi historijski kurs društvenih događaja i pravaca, kurs otpora prema dominaciji srpskog hegemonizma prema albanskom narodu Kosova, tražeći jednakost sa ostalim narodima tadašnje državne federacije", naglasio je Svarqa, da bi dodao da ovaj datum beleži jednu novu historiku Uroševca i Kosova, kao prva konforntacija i suočavanje omladine, radnika i stanovništva sa srpskim snagama reda, koji su oštro branili sistem kome je se već nazirao kraj.
"Događaji proleća 1981 godine na Kosovu, tako i u Uroševcu, bili su prvi otvoreni znaci, koji su jasno pokazali da je počela dezintegracija- raspad državnog stvorenja, gde narodi kao što je bio albanski narod Kosova, uvedeni su i držani bez svoje volje. Obim tih događaja, bio je tako velik, koliko i njihov odjek u političkim krugovima i u zemlji i u onim međunardonim. Politička kretanja na Kosovu u proleće 1981 godine, tako i u Uroševcu, gledano sa današnjeg gledišta, uticala su da svi parodi koji su živeli u tadašnjoj federaciji, pregledaju svoju poziciju, u novim okolnostima koje su se stvarale", podvukao je Svarqa.
Mada je prošlo 34 godina od tog događaja, drugovi palih boraca i saučesnici u tim događajima sa ponosom se sečaju tih događaja albanskog otpora. Bivši politički zatvorenici, Sadik Balaj i Naim Ramadani, su dvoje od mnogobrojnih lica koji se sečaju tih događaja i tih godina. Sadiku kaže da su demonstracije 81 godine nastavak pokreta za slobodu koji datira još od vremena Prizrenske lige.
"Kao radnici Drvenog kombinata bili smo odlučni da zaštitimo i podržimo studente i učenike. Nijednog trenutka nismo ih ostavili same. Kao danas se sećam trenutka kada smo stavili u kola ranjenog rodoljuba Riza Matoshi. Bila su to teška vremena ali naš otpor je bio pravedan", kaže Balaj. Dok Naim Ramadani, kaže da je nakon tih godina zahtev za Republiku Kosova ispunjen, ali nije ispunjena i njihova poslednja želja za nacionalo ujedinjenje. "Ove događaje treba pamtiti uvek, dok osteje mnogo posla da se izgradi država. Nismo mislili da će i nakon ovoliko godina naša omladina da luta svetskim putevima i neće moči da nađe jedan dostojanstven život u svojoj zemlji za koju su pali toliki rodoljubi i čitave generacije " rekao je on.
Tog vremena se prisetio i Faton Topali, jedan od učesnika tih demonstracija.
Inače, već dugi niz godina u Uroševcu se tradicionalno obeležavaju ovi događaji nizom aktivnosti. Na početku je ovu manifestaciju otvorio defile učenika uroševačkih škola, bivši politički zatvorenici i rukovodioci opštine na glavnom gradskom putu, odajući počast i stavljajući cveće kod spomen ploče sa imenima ova tri pala borca kod gradske Biblioteke "Sadik Tafarshiku" i u dvorišptu kod zgrade policije na mestu gde je pao rodoljub Afrim Abazi.
U istom danu, godinu dana kasnije i heroj, Afrim Abazi, učenik srednje škole ubijen je na svirep način u lokalima UDB-e od strane inspektora, koji su da bi prikrili monstruozno ubistvo bacili leš od petog sprata ove zloglasne zgrade. Srpsko varvarstvo u to vreme nije moglo da trpi činjenicu da Afrim sa drugovima je organizovao demonstracije u spomen dvojice palih boraca godinu dana ranije.
Ovom prilikom gradonačelnik Uroševca, Muharrem Svarqa, govorio je o važnosti ovih događaja naglasivši da pre 34 godina omladina i stanovništvo željno slobode, pridružili su se ovoj inicijativi za jednu novu realnost, kakao bi albanski narod dobio i razvio svoju slobodu, ekonomiju, obrazovanje, kulturu i društveni život na nezavistan način. Međutim neprestano trumbetiranje službenih vlasti o jednakosti, o takozvanom bratstvu i jedinstvu jednakih naroda, omladina i stanovništvo Uroševca nisu prihvatili i pre 34 godina, javno su započeli jedan drugi historijski kurs društvenih događaja i pravaca, kurs otpora prema dominaciji srpskog hegemonizma prema albanskom narodu Kosova, tražeći jednakost sa ostalim narodima tadašnje državne federacije", naglasio je Svarqa, da bi dodao da ovaj datum beleži jednu novu historiku Uroševca i Kosova, kao prva konforntacija i suočavanje omladine, radnika i stanovništva sa srpskim snagama reda, koji su oštro branili sistem kome je se već nazirao kraj.
"Događaji proleća 1981 godine na Kosovu, tako i u Uroševcu, bili su prvi otvoreni znaci, koji su jasno pokazali da je počela dezintegracija- raspad državnog stvorenja, gde narodi kao što je bio albanski narod Kosova, uvedeni su i držani bez svoje volje. Obim tih događaja, bio je tako velik, koliko i njihov odjek u političkim krugovima i u zemlji i u onim međunardonim. Politička kretanja na Kosovu u proleće 1981 godine, tako i u Uroševcu, gledano sa današnjeg gledišta, uticala su da svi parodi koji su živeli u tadašnjoj federaciji, pregledaju svoju poziciju, u novim okolnostima koje su se stvarale", podvukao je Svarqa.
Mada je prošlo 34 godina od tog događaja, drugovi palih boraca i saučesnici u tim događajima sa ponosom se sečaju tih događaja albanskog otpora. Bivši politički zatvorenici, Sadik Balaj i Naim Ramadani, su dvoje od mnogobrojnih lica koji se sečaju tih događaja i tih godina. Sadiku kaže da su demonstracije 81 godine nastavak pokreta za slobodu koji datira još od vremena Prizrenske lige.
"Kao radnici Drvenog kombinata bili smo odlučni da zaštitimo i podržimo studente i učenike. Nijednog trenutka nismo ih ostavili same. Kao danas se sećam trenutka kada smo stavili u kola ranjenog rodoljuba Riza Matoshi. Bila su to teška vremena ali naš otpor je bio pravedan", kaže Balaj. Dok Naim Ramadani, kaže da je nakon tih godina zahtev za Republiku Kosova ispunjen, ali nije ispunjena i njihova poslednja želja za nacionalo ujedinjenje. "Ove događaje treba pamtiti uvek, dok osteje mnogo posla da se izgradi država. Nismo mislili da će i nakon ovoliko godina naša omladina da luta svetskim putevima i neće moči da nađe jedan dostojanstven život u svojoj zemlji za koju su pali toliki rodoljubi i čitave generacije " rekao je on.
Tog vremena se prisetio i Faton Topali, jedan od učesnika tih demonstracija.
Inače, već dugi niz godina u Uroševcu se tradicionalno obeležavaju ovi događaji nizom aktivnosti. Na početku je ovu manifestaciju otvorio defile učenika uroševačkih škola, bivši politički zatvorenici i rukovodioci opštine na glavnom gradskom putu, odajući počast i stavljajući cveće kod spomen ploče sa imenima ova tri pala borca kod gradske Biblioteke "Sadik Tafarshiku" i u dvorišptu kod zgrade policije na mestu gde je pao rodoljub Afrim Abazi.
3 aprila 1981 godine u demonstracijama u Uroševcu, herojski su pali rodoljubi Riza Matoshi i Sherif Frangu.